OBRAZI
Obrazi, ponekad lica kao cijeli prizor ili pak likovi s nešto pokreta, suočavaju se s tom onostranom svjetlošću koja ih čita kao Brailleovo pismo: sve čime su ispisani, ali s izvanjske i unutarnje strane. Gamulinov kadar svaki se put prilagođuje karakteru tog uvijek novog dijaloga, kao što je svaki obraz jedinstven u svom postojanju. Ponekad je motiv rezan, ponekad omotan nejasnoćom, ponekad grafički izoštren, ponekad mu je dodan neki škrti i opori ikonografski atribut. Ni laka ljepota ni moguća drama ne odvlače snimateljevo oko od nepoznanice drugoga, koja je upravo osvijetljena i ne treba je dalje raskrivati. Ali je uvijek vezana uz podneblje, pod nebom, i lica pod nebom leže kao oranice, što je dovoljna poruka.
(iz recenzije Željke Čorak)